Anksiozni poremećaji

Anksioznost je prirodna reakcija na stres i opasnost. Kada strah, zabrinutost ili tjelesna napetost postanu pretjerani, dugotrajni i počnu ometati svakodnevni život, može se raditi o anksioznom poremećaju. Osim osjećaja straha i zabrinutosti, mogu se javiti teškoće koncentracije i spavanja, razdražljivost, ubrzan rad srca, znojenje i osjećaj nedostatka zraka. Često je prisutno izbjegavanje situacija koje izazivaju nelagodu, što dugoročno može održavati simptome.

Najčešći oblici

• Generalizirani anksiozni poremećaj – pretjerana i teško kontrolabilna zabrinutost oko različitih životnih područja, praćena napetošću i osjećajem iscrpljenosti.

• Panični poremećaj – ponavljajući, neočekivani napadi intenzivnog straha s izraženim tjelesnim simptomima i zabrinutošću zbog mogućnosti njihova ponavljanja.

• Socijalni anksiozni poremećaj – izražen strah od negativne procjene, kritike ili neugodnosti u socijalnim situacijama.

• Agorafobija – strah od situacija u kojima bi bijeg mogao biti otežan ili pomoć nedostupna, primjerice u gužvama, javnom prijevozu ili izvan kuće.

• Specifične fobije – intenzivan strah od određenih objekata ili situacija, poput visine, letenja, životinja ili zatvorenih prostora.

• Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) obilježen je neželjenim, nametljivim mislima i ponavljajućim ponašanjima ili mentalnim radnjama kojima osoba nastoji ublažiti nelagodu.

• Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) može se razviti nakon traumatskog iskustva, uz nametljiva sjećanja, ponovno proživljavanje događaja, izbjegavanje podsjetnika i pojačanu pobuđenost. Iako često OKP i PTSP uključuju anksioznost, oba se poremećaja u suvremenim klasifikacijama svrstavaju u zasebne dijagnostičke skupine.

​