Demencije se definiraju kao progresivna kognitivna (intelektualna) oštećenja koja nastupaju s vremenom uslijed procesa neurodegeneracije u mozgu. Trenutno postoji nekoliko varijanti demencije, od kojih je najčešća Alzheimerova demencija kod se javlja u oko 60-70 % pacijenata. Početni simptomi demencije ovise od dijela mozga u kojem se javlja. Tako kortikalne demencije (npr. Alzheimer) imaju primarno problema s pamćenjem novih informacija, zaboravljivošću na planove i problem u donošenju odluka. S druge strane, u subkortikalnim demencijama (npr. Parkisnonova demencija) možemo primarno imati probleme s izvršnim funkcijama (npr. planiranje i organiziranje, cilju usmjereno ponašanje itd.) i motornim poteškoćama (npr. oštećenje okulomotorike i tremor). Kako bolest napreduje, ona obuhvaća sve više funkcija osobe te na kraju dovodi do ozbiljne narušenosti obiteljskog, socijalnog i psihološkog zdravlja, radne sposobnosti i aktivnosti svakodnevnog života (npr. kupanje, kuhanje, odlazak u trgovinu, odijevanje). Zbog toga, u zadnjoj fazi bilo koje demencije, nije moguće diferencirati o kojem tipu demencije se radi jer ishod je isti - propadanje psiholoških funkcija.
Trenutno postoje razne vrste demencija: Alzheimerova demencija, vaskularna demencija, Parkinsonova demencija, demencija uzrokovana HIV virusom, demencija u Pickovoj bolesti, demencija u Huntingtonovoj bolesti i dr.
Tretman: osobe koriste lijekove (tzv. antidementike) kako bi ublažile simptome demencije, a koje propisuje neurolog. Za sada ne postoji lijek koji će osobu izliječiti, već se bolest tretira simptomatski. Razvojem kliničke psihologije i neuropsihologije, razvile su se i brojne intervencije usmjerene na ublažavanje kognitivnih (problemi s pamćenjem, dezorijentacijom, pažnjom), bihevioralnih (agresija, povučenost, plakanje) i psiholoških (depresija, anksioznost) problema. Za održavanje kognitivnih funkcija koristi se tzv. terapija kognitivom stimulacijom. Cilj ove terapije je stimulirati postojeće kognitivne funkcije te ih održavati na istoj razini što je duže moguće. National Health Service u Ujedinjenom Kraljevstvu preporuča ovaj oblik terapije za sve oboljele osobe jer istraživanja pokazuju da on ne samo što poboljšava njihovo kognitivno funkcioniranje, on ujedno poboljšava i njihovu kvalitetu života, a tako i kvalitetu života njihovih skrbnika.
Vrste, simptomi i liječenje demencija
Za probleme psihološke i bihevioralne prirode, kao što su odbijanje hrane, problemi sa spavanjem, anksioznost, agresivnost i slično, koristi se bihevioralna terapija i konzultacije. Bihevioralna terapija primjenjuje se kod osoba s umjerenem/srednjim stadijem demencije, a kompletna kognitivno-bihevioralna terapija može se primijeniti na oboljelom u početnoj fazi bolesti. Cilj KBT tretmana je da osoba smanji anksioznost, depresiju, stres, disfunkcionalna ponašanja, prihvati bolest te preostalo vrijeme iskoristi uživajući u željenim aktivnostima/hobijima, u željenoj okolini i sa željenim ljudima. Dakle, KBT se primjenjuje izravno na obojeloj osobi ako je u početnoj fazi, a ako je uznapredovala faza demencije bihevioralna terapija se provodi u suradnji sa skrbnikom koji se savjetuje, konzultira i educira kako da ublaži određene probleme oboljele osobe i kako da se on nosi s njima. Ponekad se i sami skrbnici znaju javiti na terapiju zato što skrb za takve osobe može voditi ka simptomima sagorjevanja, anksioznosti, depresiji, kroničnom umoru, ljutnji, problemima u obitelji i slično.
1. Međunarodnog društva za Alzheimerovu demenciju
2. Nacionalnog instituta za izvrsnost u zdravstvu i skrbi Engleske
3. Britansko društvo za Alzheimerovu bolest
Primjenu terapije kognitivnom stimulacijom za ublažavanje kognitivnih smetnji preporučuju:
1. Međunarodno društvo za Alzheimerovu bolest
2. Nacionalni institut za izvrsnost u zdravstvu i skrbi Engleske:
Slika preuzeta s: shorturl.at/hlmqN
Slika preuzeta s: shorturl.at/osAF6