Kognitivno-bihevioralna terapija

Paraliza spavanja, noćne more i noćni strahovi relativno su česta pojava kod djece te rjeđe kod odraslih osoba. Paraliza spavanja i noćne more, za razliku od noćnog straha, javljaju se tijekom REM faze spavanja. Paraliza spavanja javlja se tijekom prijelaza iz budnog stanja u spavanje, ili obrnuto, iz faze spavanja u budnost. Ona obično kratko traje, no tijekom nje osoba se ne može pomicati ni govoriti, može proživljavati osjećaj pritiska npr. na prsima i to može djelovati kao izuzetno zastrašujuće iskustvo, iako je bezopasno. Proživljavanje paralize spavanja može voditi ka strahu, anksioznosti, depresiji ili drugim promjenama psihičkog statusa.

​

Tijekom noćne more osoba može iskusiti tijekom noći ponovljena buđenja nakon zastrašujućeg sna koji se obično ponavlja. Noćne more mogu dovesti do sličnih problema kao i nesanica jer se osobe često bude u večernjim satima zbog ružnih snova te se zbog toga boje ponovno zaspati, plaču, ostaju uplašeni i dr. U intenzivnijim slučajevima, osoba može razviti strah od spavanja, što dodatno pogađa njezino svakodnevno funkcioniranje. Kada se probude iz noćne more, osobe se obično mogu sjećati sna do detalja, a sam san se obično opisuje kao zastrašujući, preplavljujući događaj koji se vrti oko tema: samopouzdanja, prijetnje za fizičku sigurnost, psihološke prijetnje, prijevare i dr.  

​

Noćni strah javlja se tijekom NREM faze spavanja, a ljudi koji ga proživljavaju mogu imati širom otvorene oči dok spavaju, djeluju zbunjeno, bivaju neresponzivni i ne mogu komunicirati s drugima. U nekim situacijama osoba će izgledati i pokušavati obavljati radnje kao što su udaranje, bježanje iz kuće, vikanje, plakanje ili obavljanje neke druge aktivnosti. U nekim situacijama, opasno ih je buditi jer postoji rizik da osoba s noćnim strahom iskali svoj strah (nenamjerno) u vidu fizičke i/ili verbalne agresije na osobi koja ju je probudila. Za razliku od noćnih mora gdje se osoba može sjećati sadržaja zastrašujućeg sna, osobe s noćnim strahom obično ga se ne sjećaju. 

​

Liječenje u ekstremnim slučajevima obično se bazira na antidepresivima i anksioliticima. Kognitivno-bihevioralna terapija pokazala se izuzetno efikasnom u redukciji negativnih posljedica koje paraliza spavanja, noćne more i strahovi ostavljaju na osobe, ali i na smanjivanje učestalosti njihove pojavnosti kod osoba. Uz to, KBT se pokazao efikasan u smislu da osoba može prebaciti noćne more i strahove u ugodni sadržaj. Trenutno Američka akademija za medicinu spavanja preporučuje rutinsku upotrebu različitih varijanti KBT terapije za različite forme problema s noćnim morama. To uključuje KBT terapije kao što su terapije lucidnim spavanjem, terapija izlaganjem, relaksacijom i reskricpijom, terapija uvježbavanjem imaginacije i dr.