Psihološka procjena i pregled za poremećaje raspoloženja
Dijagnostika poremećaja raspoloženja
Poremećaji raspoloženja obilježeni su dugotrajnim ili ponavljajućim promjenama emocionalnog stanja koje utječu na svakodnevno funkcioniranje, odnose i kvalitetu života. Mogu se očitovati izraženom tugom, gubitkom interesa i zadovoljstva, osjećajem praznine ili beznađa, umorom, teškoćama koncentracije te promjenama spavanja i apetita. Kod nekih poremećaja javljaju se i razdoblja pojačane energije, ubrzanog razmišljanja, smanjene potrebe za snom i povećane aktivnosti.
Njihovu nastanku i održavanju mogu pridonijeti biološki i nasljedni čimbenici, stresna i traumatska iskustva te individualna psihološka obilježja.
Najčešći oblici poremećaja raspoloženja
-
Depresivni poremećaj – dugotrajnije sniženo raspoloženje i/ili gubitak interesa i zadovoljstva, uz emocionalne, tjelesne i kognitivne simptome.
-
Perzistentni depresivni poremećaj (distimija) – kronično sniženo raspoloženje koje traje najmanje dvije godine u odraslih.
-
Sezonski obrazac depresije – depresivne epizode koje se ponavljaju u određenom dijelu godine, najčešće tijekom jeseni i zime.
-
Bipolarni poremećaj – poremećaj obilježen epizodama depresije te manije ili hipomanije, koje uključuju izražene promjene raspoloženja, energije i aktivnosti.
-
Ciklotimija – dugotrajan obrazac oscilacija raspoloženja s hipomaničnim i depresivnim simptomima koji ne dosežu kriterije za pune epizode.
Dijagnostika i tretman
Psihološka procjena obuhvaća vrstu, intenzitet i trajanje simptoma, njihov vremenski tijek te utjecaj na svakodnevno funkcioniranje. Posebno je važno razlikovati depresivne smetnje od bipolarnog poremećaja kako bi se odabrao odgovarajući pristup liječenju.
Tretman se individualno prilagođava i može uključivati psihoterapiju, farmakoterapiju ili njihovu kombinaciju. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), osobito bihevioralna aktivacija, znanstveno je utemeljen pristup liječenju depresije. Usmjerena je na postupno ponovno uključivanje u važne aktivnosti, promjenu nekorisnih obrazaca razmišljanja i ponašanja te razvoj učinkovitijih strategija suočavanja. Kod bipolarnog poremećaja važnu ulogu ima psihijatrijsko liječenje, uz psihološke intervencije usmjerene na stabilizaciju svakodnevnog ritma i prepoznavanje ranih znakova novih epizoda.
Cilj tretmana jest ublažiti simptome, obnoviti svakodnevno funkcioniranje i smanjiti rizik od ponavljanja epizoda.
Misli o samoubojstvu ili samoozljeđivanju zahtijevaju pravodobnu stručnu procjenu, a u slučaju neposredne opasnosti potrebno je odmah potražiti hitnu pomoć.