Tikovi su iznenadni, brzi, ponavljajući i nevoljni pokreti ili glasovi koji se najčešće javljaju u djetinjstvu. Osoba ih može kratkotrajno potisnuti, ali to je obično praćeno porastom unutarnje napetosti ili neugode. Intenzitet i učestalost tikova mogu varirati kroz vrijeme, često se pojačavaju u situacijama stresa, neispavanosti, umora ili emocionalnog opterećenja, a smanjuju tijekom usmjerenih i strukturiranih aktivnosti.

Poremećaji tikova pripadaju široj skupini razvojnih poremećaja pokreta u koju se ubrajaju i drugi oblici nevoljnih ili slabo kontroliranih motoričkih obrazaca koji nastaju u ranom razvoju. Osim prolaznih i kroničnih poremećaja tikova te Touretteova sindroma, u ovu skupinu spadaju poremećaj stereotipnih pokreta, razvojna koordinacijski poremećaj te neki oblici funkcionalnih ili složenih motoričkih obrazaca koji nisu posljedica neurološkog oštećenja već psihološki faktora poput anksioznosti. Ovi poremećaji mogu se javljati samostalno ili u sklopu drugih neurorazvojnih stanja, poput poremećaja pažnje s hiperaktivnošću, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, poremećaja iz spektra autizma ili anksioznih poremećaja.

​

Dijagnostika se temelji prvenstveno na kliničkom intervjuu i opažanju, uz detaljnu razvojnu, obiteljsku i psihosocijalnu anamnezu. Posebna se pozornost posvećuje dobi početka simptoma, njihovom tijeku, varijabilnosti te utjecaju na svakodnevno funkcioniranje. Po potrebi se koriste standardizirani upitnici i ljestvice procjene, a neuropsihološka obrada može doprinijeti razumijevanju pažnje, izvršnih funkcija, samoregulacije i mogućih komorbidnih teškoća. Dijagnoza se postavlja u skladu s važećim dijagnostičkim klasifikacijama i kliničkim smjernicama.​