Kada za dijetetovu anksioznost potražiti psihološku procjenu?

Kada je vrijeme da roditelji anksioznog djeteta potraže stručnu pomoć?

Anksioznost je dio normalnog razvoja djeteta. Strah od mraka, odvajanja od roditelja ili novih situacija često se javlja u određenim razvojnim fazama i s vremenom prolazi. No, kod neke djece anksioznost postaje izražena, dugotrajna i počinje ometati svakodnevno funkcioniranje pa kreće utjecati na probleme sa spavanjem, učenjem, druženjem s vršnjacima, odvojanjem od roditelja ili pojačanom ljutnjom. Upravo tada roditelji s pravom počinju razmišljati: je li ovo još uvijek „normalno“ ili je vrijeme za stručnu pomoć?

Kako se anksioznost može očitovati kod djece?

Anksioznost kod djece rijetko izgleda isto kao kod odraslih. Djeca često nemaju riječi kojima bi opisala unutarnju napetost, pa se ona izražava kroz ponašanje, tjelesne simptome ili promjene u svakodnevnim navikama.

Česti znakovi uključuju:

• stalnu zabrinutost, „što ako“ pitanja i potrebu za uvjeravanjem da će sve biti dobro i da se neće dogoditi ništa loše

• strah od pogreške, neuspjeha ili procjene (npr. u školi)

• izbjegavanje škole, vrtića, rođendana ili novih situacija

• poteškoće sa spavanjem, noćne more ili učestalo buđenje

• tjelesne tegobe bez jasnog medicinskog uzroka (bolovi u trbuhu, glavobolje, mučnina, zatvor)

• razdražljivost, plačljivost ili povlačenje

• pretjeranu vezanost uz roditelje i strah od odvajanja

Primjerice, dijete koje svako jutro ima bolove u trbuhu prije škole, ali se tegobe povuku vikendom, možda ne „glumi“, već kroz tijelo izražava tjeskobu koju ne zna drugačije pokazati. Ili dijete koje je ranije spavalo samo, sada odjednom više ne može zaspati ako roditelj nije uz njega.

Kada anksioznost postaje signal za pomoć?

Roditelji bi trebali razmotriti traženje stručne pomoći ako:

• simptomi traju tjednima ili mjesecima

• anksioznost je na istoj razini kontinuirano većinu vremena ili se pojačava

• dijete zbog straha izbjegava važne aktivnosti (škola, igra s vršnjacima, samostalno spavanje)

• obiteljski život postaje stalno prilagođavanje djetetovoj tjeskobi npr. ne ide se više na obiteljska druženja jer to dijetetu teško pada

• roditelji osjećaju da su „isprobali sve“, ali bez značajnog pomaka

Važno je naglasiti da traženje pomoći nije znak neuspjeha u roditeljstvu, već odgovoran korak prema razumijevanju djetetovih potreba.

Kako psihološka procjena pomaže?

Psihološka procjena omogućuje da se sagleda cjelovita slika djeteta. Kroz razgovor s roditeljima, djetetom te primjenu standardiziranih upitnika i testova, psiholog procjenjuje:

• razinu i vrstu anksioznosti

• kako dijete regulira emocije i razumije socijalne interakcije

• postoje li teškoće pažnje, učenja ili samopouzdanja koje pojačavaju tjeskobu

• koje su djetetove snage i zaštitni čimbenici

Roditelji često osjete olakšanje već samim time što dobiju jasno objašnjenje zašto se dijete ponaša na određeni način. Procjena nije „etiketiranje“, nego temelj za razumijevanje i planiranje daljnje podrške.

Što nakon procjene?

Na temelju nalaza, roditelji dobivaju konkretne preporuke. One mogu uključivati:

• uključivanje dijeteta u terapijski proces npr. KBT terapiju za anksioznost

• uključivanje roditelja u savjetovanje oko postupanja s djetetom

• smjernice za školu ili vrtić

• procjenu potrebe za dodatnim oblicima podrške

Cilj nije ukloniti svaki strah, već pomoći djetetu da razvije osjećaj sigurnosti, samopouzdanja i vještine nošenja s neugodnim emocijama. Ako imate osjećaj da Vas djetetova anksioznost „koči“ u svakodnevnom životu ili da dijete pati više nego što bi trebalo, vrijedi potražiti stručno mišljenje. Rana podrška može spriječiti da se anksioznost produbi i prati dijete kroz odrastanje.

Naručite svoje dijete na psihološku procjenu:

📍 Zagreb, Vlaška ulica 64

📞 099 / 677 – 7383

🌐 https://www.neuropsiholog.com/neuropsiholoskaprocjena

 “Vaš mozak ima svoj ritam. Pomažemo Vam da ga razumijete.”